Rodio se u Donjim Mamićima, Ledincu kraj Gruda, a onda s deset godina doselio s obitelji u Borovo naselje. Zaposlio se u tvornici Borovo, a onda početkom demokratskih promjena bio jedan od osnivača HDZ-a u Vukovaru.
Uključio se u aktivno organiziranje obrane pred velikosrpskom agresijom te je i zbog svojih izuzetnih organizacijskih sposobnosti i hrabrosti preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borovog Naselja.
On je bio jedan od onih koji nije bio vojno školovan, kao zapovjednik 3. bojne legendarne 204. vukovarske brigade pokazao se izvrsnim organizatorom obrane Borovog Naselja.
Bio je neustrašiv, pod njegovim je zapovjedništvom zaustavljena neprijateljska oklopna sila. Trpinjska je cesta zbog toga i nazvana “groblje tenkova”. Zapovjednika neprijateljske vojske nazvao je telefonom i rekao: “Dok sam ja živ niti jedan vaš vojnik neće proći Trpinjskom cestom.”
Suborci Blage Zadre s najdubljim poštovanjem govore o junaku Trpinjske ceste, simbolu otpora Vukovara i Hrvatske. Sin Tomislav koji ga je ispratio u zadnju akciju obrane, sjeća se i danas njegovih zadnjih riječi.
“Krenuo je s 5-6 momaka koji su bili s njim skupa u zapovjedništvu. I ja sam se spremio da idem. Zapovjedio mi je da ostanem i dva puta sam pokušao, vidio sam da ne ide da moraš slušati. Njegova zapovijed je i kao oca i kao zapovjednika i onda kad sam vidio da ne mogu ići s njima u akciju, rekao mi je da ostanem da zovem ‘Turbo vod’ i da rasporedimo ‘Žute mrave’. Ponudio sam mu pancirku, nažalost uzeo ju nije. Rekao je da njegovi vojnici ne nose, neće ni on i to su bile posljednje riječi od oca”, kazao je za RTL Tomislav Zadro.
Branio je Hrvatsku, odnosno Vukovar od početka do kraja. No, agresori su došli tenkovima i praktički odvojili Borovo Naselje od Vukovara.
“Uvijek je išao s nama. S “Turbo ekipom” je ranjen na Sajmištu. Prije pogibije jedno 20 dana. Nije htio ostati u bolnici jednu noć prenoćiti. Vratio se na Trpinjsku cestu zajedno s nama. Nije htio reći da je ranjen u toj akciji. Tek smo kasnije vidjeli da mu je na njegovoj uniformi koju je nosio, policijskoj, svijetlo sivoj, fleka od krvi”, rekao je Stipo Mlinarić, hrvatski branitelj.
No u blizini Trpinjske ceste, poginuo je na zadatku od rafala iz strojnice.
Danas po njemu ime nosi Zapovjedno stožerna škola Ministarstva obrane RH, osnovna škola u Borovu Naselju, te ulice u Grudama, Splitu i Zagrebu.
Po završetku Domovinskog rata postao je jedna od najvećih i najpoštovanijih osoba hrvatskog rata za neovisnost. Prije tri godine posmrtno je proglašen i počasnim građaninom Grada Zagreba na prijedlog tadašnjeg gradonačelnika Milana Bandića.
